| < | svibanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Evo kako je kampanja u tijeku šta se može reći osim da u Klisu kao lokalnoj zajednici nitko nema neki strateški plan u kojem će se pravcu razvijati općina. Svi pričaju o svemu i svačemu ali nitko nezna u kojem pravcu idemo. Možda bi bilo najbolje da sami sa sobom definiramo da li da Klis kroz idućih 10-ak godina bude malo Dalmatinsko mjesto ugodnog življenja u kojem će tvrđava Klis biti obnovljena te boldana na turističkoj karti mediterana ( ne eksploatirana ) ili će biti jedna velika stambeno-poslovna zona u kojoj će kapital biti na prvom mjestu a i sve ono što ide s tim. I jedna i druga varijanta su vrlo lako moguće i nisu negativne ali i nose sa sobom dosta različitosti. Ako Klis krene put velikih radnih i stambenih zona moglo bi mu se desiti šta i Gradu Solinu da sami Klišani budu manjina u svom mjestu , da kapital zagospodari općinom. U ovom slučaju i kvaliteta života bi se podigla na jednu zavidnu razinu , nezaposlenost bi se drastično smanjila i to su dobre strane . Loša strana ubrzanog razvoja je gubitak izvornosti samog mjesta. Činjenica je da od ove dvije varijante treba izabrati neku sredinu ako je to moguće te se polagano razvijati ( otvarati ) te na taj način ne dozvoliti da " naše malo misto " postane Kaštel Štafilić. |
|
Evo malo o izborima ! Pošto smo već u predizbornoj kampanji i kako smo " bombardirani " razno raznim porukama pametnih , uspješnih , poduzetnih i ostalih kandidata mogu reći da su te poruke postale puno uljuđenije u odnosu na prošla vremena ( nadam se nikad više takovih vremena ) . Činjenica je da su ovo prvi neposredni izbori , izbori u kojima birači mogu izabrati i nekog od narodnih poduzetnika tipa Željka Keruma a i ostalih političkih anonimusa mogu samo reći neka i toga . Neki će reći da narod nije spreman ( dovoljno pametan ili mudar ) da bi izravno birao onoga koji će posredno ili neposredno odlučivati o njegovoj sudbini ali ... I to su draži demokracije . Naš problem nije u tom tko će biti izabran za gradonačelnika , načelnika ili župana , naš problem je mnogo dublji a to je što smo svi na ovaj ili onaj način postali žrtve potrošačkog društva , otuđili smo se , povukli u svoj mali svijet a čovjek je postao lovac na novac jer nema nekih velikih mogućnosti u ovim vremenima. Izgubili smo sve ono što nas je sva ova stoljeća činilo ljudima , solidarnost je nešto o čemu se priča kada nešto krene loše ali samo u tim krugovima , prijateljstvo se može mjeriti miligramima . Čovjek je oduvijek bio društveno biće , biće koje je funkcioniralo u zajednici , razvijalo sebe a i zajednicu te tako guralo naprijed . Danas se čovjek izgubio , danas imamo samo top modele , modne mačke i razne veličine jer kakva bi mi bili zemlja da nemamo svoje zvijezde. U svakom slučaju volio bih da moje dijete živi u zemlji u kojoj Susan Boyle i njena životna priča nije vijest koja će puniti novinske stupce već samo jedan normalan događaj , jer pitam se zar na ovom svijetu žive samo manekeni i top modeli te ostala elita a ostatak čovječanstva treba samo mukotrpno raditi i bilježiti vrijeme do svog kraja. To je stvarnost koju treba mijenjati a lako ćemo mi što je novca uvijek malo i što će možda Željko Kerum biti gradonačelnik . Lakše bi nam bilo i da imamo manje kada bi ovaj svijet imao više sluha za čovjeka ! Ipak idemo dalje , pokušajmo svijet promjeniti na bolje jer ne zaboravite da se " karte " svako malo ponovo miješaju! |
|
Evo da i ja sam sebe demantiram ( ali za dobrobit naše djece ništa nije teško ) moram objaviti i to da je vlasnik poduzeća ( iz dolje navedenog članka) obnovio svoj vozni park koji sada vozi našu djecu i ovim člankom to pozdravljam. Vjerujem da je i moje " glasno razmišljanje " ipak malo utjecalo na ovu promjenu. Svakako , u ovom slučaju radi se o tipičnoj republikanskoj politici koju je preuzeo i HDZ 90-ih godina koja ide za tim da bogati budu još bogatiji kako bi i mi mogli naći svoje mjesto pod suncem tj. raditi za njih. U svakom slučaju živimo u modernom svijetu i težimo boljem životu tako da možemo samo konstatirati da je ipak dobro da " smo dobili " primjerne autobuse da voze našu djecu u školu! U svakom slučaju pozdravljam ovaj čin vlasnika poduzeća ! Tragedija koja se dogodila oko 7,30 sati na državnoj cesti prema Slavonskom Brodu kod mjesta Frkljevaca, blizu mosta preko rijeke Orljave kada su iz nepoznatih razloga dvije 14-godišnje djevojčice iz Zagrađa, učenice Osnovne škole "Fra Kaje Ađića" iz Pleternice ispale iz školskog autobusa koje ih je jutros prevozio u školu te je nakon par dana jedna djevojčica preminula. Teško je riječima izraziti tugu koju proživljavaju roditelji a I svi prijatelji preminule djevojčice. Na početku životnog puta jedna tragedija zaustavila je vrijeme za preminulu a I njene roditelje. Roditeljima ništa ne može vratiti njihov djevojčicu , ni Možda slučajna greška vozača , ni Možda neispravan autobus a ni sve ostale radnje koje će se obaviti da bi se utvrdile činjenice. Nije li vrijeme da država reagira kada je u pitanju sigurnost školaraca jer kakva je to vlast koja nemože zaštititi djecu – učenike od prijevozničkog lobija? Zašto nam djecu voze u autobusima starim I 20-ak godina , autobusima koji nemogu proći ni pošteni tehnički pregled? Koliko još djece treba stradati da bi se nešto promjenilo? Evo kako nam izgledaju školski autobusi : Ja bi rekao da su ti autobusi vozili radnike prije nekih 20-ak i više godina po gradilištima te su kao takvi otišli u zasluženu mirovinu , ali vjerojatno ih je netko kupio da bi s malo uloženog doveo u pitanje živote putnika ( u ovom slučaju djece ) te se obogatio. Evo jedan primjer koliko su moralni vlasnici tih firmi tako da možemo samo pretpostaviti šta sve rade da bi se domogli novca. Vlasnik poduzeća Clissa d.o.o. , inače prof. K.G. ( nećemo raditi javni linč na dotičnog premda nisam baš siguran da u ovom slučaju nije to zaslužio) Porezni broj: 3542050 , 21 231 Klis kroz javne medije protestira kako mu nije usvojen POS zahtjev za dodjelu državno poticane stanogradnje a isti i njegova supruga posjeduje ( ili uživaju ) u novoizgrađenoj vili u Klisu. Zar sve to nije pomalo tužno kada se sjetimo toliko siromašnih građana ove zemlje. A da sve bude još tragičnije dotični je veliki domoljub i branitelj svehrvatskih interesa u " zemlji i inozemstvu". Ma što li se sve ovom jadnom narodu treba desiti da progleda , da upali svijeću umjesto da tapka u mraku! Ma dosta nam je zaštitnika nacionalnih interesa tipa Mamić , Kerum i sl . Neka nam daju malo mira , jer ako su nas opljačkali kroz pretvorbe i privatizacije , neka nas barem ostave na miru , neka nas ne maltretiraju kroz novine svojim glupim idejama i ostalim glupostima. Ružno je to šta u ovom slučaju lokalne škole dozvoljavaju da ih netko " voza " ili i oni zajedno s prijevozničkim lobijem nas vozaju. Kako se može desiti da škola kada raspisuje natječaj za prijevoz djece ne uvjetuje i specificira vozni park ponuditelja jer djeca nemaju mogućnost izbora , njih nitko ne pita da li se žele voziti u starim karampanama i samim tim riskirati svoj mladi život a zašzto ? Zato jer netko ne želi ulagati u posao koji mu donosi profit , zato jer dotični kupuje nove autobuse kojima vozi turiste i slične grupe a djecu , ma koga briga za njih!  Evo jedan članak objavljen u Slobodnoj samo za usporedbu: Projekt besplatnog prijevoza učenika koji kao svoju uspješnicu proklamira Ministarstvo obrazovanja ozbiljno je poljuljan nakon tragedije u kojoj su iz autobusa ispale dvije djevojčice iz požeškog kraja. Ima li takvih autobusa i na šibensko-kninskim prometnicama, teško je sa sigurnošću odgovoriti. Ipak, pouzdano se zna da je većina vozila kojima se prevoze i osnovci i srednjoškolci odavno "napunila" deset godina. Oni noviji, barem kada se radi o ATP-ovim autobusima, preko svoje su "karoserije" pregrmjeli barem osam. Na njih se pogotovo žale Primoštenci. Jedan od njih, Ante G., kaže da je užasnut činjenicom da se osnovci iz okolnih mjesta voze starim i nesigurnim autobusima, a da pritom vozači često voze preko dopuštene brzine "karampane" starije i od 20 godina! Podsjetio je na incident kod Primoštenskog Doca kada se autobusu zapalila guma, a samo je prisebnošću vozača izbjegnuta nesreća. Ni u zagorskom dijelu županije "ne cvjetaju ruže". Da bi nakon nastave stigli do svojih domova, kistanjski se srednjoškolci iz Knina svakodnevno voze autobusima u kojima je pronaći slobodno mjesto ravno lutrijskom zgoditku. Uspješno se ugurati u unutrašnjost vozila, kraj sve sile sumještana osuđenih na javni linijski prijevoz, smatraju pravim umijećem. - Tako ne bi trebalo biti. Općina Kistanje srednjoškolcima osigurava besplatni prijevoz i ta je linija rezervirana baš za njih. Nažalost, koriste je i drugi građani jer Knin-promet, vjerojatno zbog slabe rentabilnosti, nije uveo dodatne linije. Krajnji je trenutak da se nešto poduzme po tom pitanju da se ne bi dogodila tragedija kao nedavno u Požegi - kaže Slobodan Rončević, načelnik općine Kistanje. Murterska općina riješila je problem autobusne linije za školarce koji su redovito kasnili na nastavu zbog lošeg termina polaska autobusa iz Murtera. Sada je sve u redu, veli načelnik Ivo Marušić. Kninska djeca sjede na skalama Srednjoškolaca koji iz Knina i Drniša putuju na nastavu u Šibenik nema mnogo. Uglavnom su to učenici Medicinske i Kemijske škole kojih nema u tim gradovima. Svi su, tvrdi Ana iz Knina, osuđeni na večernju liniju koja iz Šibenika u 20 sati kreće prema Kninu. Rijetko kada nađem mjesta u autobusu. Dok dođem iz škole, uvijek je prepun. Sjednemo gdje stignemo, često na skale na ulazu, a vozimo se kao vreće krumpira. Lani sam desetak puta odležala upale grla zbog propuha u busu, ali to je, valjda, cijena školovanja za zanimanje koje sam odabrala - veli Ana. Malo je čudno kako to nitko od stanovnika Klisa nije reagirao jer ipak ti autobusi voze i njihovu djecu! strašno! |
|
Kako ulazimo u postizborno vrijeme možda ne bi bilo loše prokomentirati političku scenu u RH. Činjenice kao što su da je SDP dobio najviše glasova od svog postanka kao i činjenicu da g. Milanović nije uspio formirati vlast s potencijalnim koalicijskim partnerima ( iz objektivno-subjektivnih razloga) , isto tako činjenica da je g. Sanader trenutno najjača politička karika bilo u javnim nastupima ili u uvjeravanju javnosti u svoje ideje nemožemo zanemariti . Kako su stranke poput HNS-a , HSU ,HSS-a , HSLS-a i HSP pokazale trend pada na parlamentarnim izborima a kako su SDP i HDZ kao najjače stranke na svojim polovima „ zaslužne“ za takovo stanje a samim tim polagano im se smanjuje koalicijski potencijal . Možda je vrijeme da se dogodi crveno-crna koalicija tako da se politička scena u RH utiša te da se prevladaju netrpeljivosti na političkoj sceni i krene zajedničkim putem naprijed kako bi se odgovorilo na izazove koje nam donosi budućnost ( EU , NATO sl.) Zanimljivo bi to bilo vidjeti je bi se tim činom završio „ II. Svjetski rat “ u Hrvata a samim tim i političke teme bile bi vezane prvenstveno za napredak zemlje a ne za prepucavanja kojima nema kraja. Tko zna , možda se i desi ! |
|
Što reći o čovjeku a da to bude neko objektivno mišljenje , čovjeku koji se stjecajem okolnosti našao na jednom mjestu , mjestu koje su kolege i prijatelji stvarali godinama , mjestu koje je pripadalo pok. Ivici Račanu. Znam da je malo ružno reći u demokratskim društvima za mjesto predsjednika stranke da je to mjesto koje " nekome pripadalo " ali u ovom slučaju to je ono najblaže što mogu reći kada radim usporedbu između dva predsjednika , bivšeg i sadašnjeg. Ivica Račan bio je čovjek koji je uz sve svoje mane i vrline znao s vremena na vrijeme pokazati tko je , od kuda dolazi i gdje ide , čovjek koji je imao puno mana ali isto tako bio je vizionari kojeg su mnogi neistomišljenici poštovali , kolege cijenile a drugovi mu zamjerali zašto ne podigne malo tempo i pokuša .... više. Ivica Račan bio je dobar čovjek. Kako to u životu na čelo SDP-a dolazi nepoznanica " X " , u javnosti znan kao Zoki . Čovjek koji je u vrlo kratkom razdoblju promjenio čitavu strukturu jedne stranke ( neki će reći pomladio je stranku , ja ću reći izvukao je svoje lutkice i sada svi igraju neku svoju partiju) . To je čovjek koji se odrekao Mate Arlovića , čovjek koji je zaljubljen u sebe i pokušava stvoriti svoj mali svijet u kojemu će što duže moći manipulirati . Zoran Milanović je čovjek kojemu se dogodila sreća ali ipak vrijeme je pokazalo da " nije pravi " ! Zoki idi dok je vrijeme jer ipak samo si mlad , obrazovan i lijep ! |
|
Dana 17.11. 2007 u Klisu ( malo mjesto kod Splita) održan je predizborni skup HDZ-a u Domu kulture " Jozo Buliga " . Iz cjele te govorancije želim citirati predsjednika OO HZD-a Klis g. Matu Pisca koji je otvorio skup izjavom : Dragi gosti , dame i gospodo , želim Vas pozdraviti i reći da nismo mi tu zbog Vas već ste Vi tu zbog nas ! BRAVO , istina g. Pisac . Johnny Štulić bi rekao : " Prokleta mogućnost izbora mora da postoji " Evo i dr. Ivo Sanader i njegove istine! Sjeti se , ne zaboravi ! Splitska Riva 11.02.2001 - Dan kada se " tresla" legalno izabrana vlast , dan kada je ulica rušila pravnu državu ! |
|
Marko Perković Tompson - ZA DOM SPREMNI ( samo još jedan ustaša) Pravna država šuti , snimka postoji , ministre Kirin javi se ! Trebalo bi dok si još ministar. Jadna li je i država kada ne poštuje zakone koje je sama propisala , nije država prava , možda nekada postane , pomozimo joj u toj misiji , smjenimo one koji neznaju ( ili neće da znaju ) , izaberimo one koji znaju ( ili bar hoće ) ! |
|
Branimir Johnny Štulić o pozivu SDP-a da svira na predizbornim skupovima te stranke , citiram J.B.Š. „ Nemam više ni s kim ni protiv koga“. Bravo Johnny , ostao si velik ! Neka tako ostane ! |
|
Kako se bliži dan izbora a i ljetu dolazi kraj tako i naši političari pokušavaju pokupiti koji glas ne bi li što spremniji dočekali izbore. Mjesto radnje: Sinjska ALKA Vrijeme radnje: 2007 godina Glavni glumac : Zoran Milanović Režija: Neki novi ljudi - neki novi SDP Kako bi se Zoran pokazao u što boljem svijetlu i kako bi se svidio širokim masama ( a ne zove se Milan i nije osoba kojoj se može vjerovati na prvi pogled) , tako je s novim igračima unutar SDP-a priredio banket u Sinju. Jelovnik poznat , janjetina , pršut , sir , arambašići i dobro vino. Baš fino , tko bi rekao prije nekih par mjeseci da je Zoki jedan običan tradicjonalist a za binom je grmio o novim idejama , velikim planovima i sl. Mislim da je na dobrom putu da izjavi da bi volio da Hrvatska bude bogata zemlja ili nešto slično tako da ga možemo usporediti s Splitskim gradonačelnikom Kuretom koji ima tako jake i veoma zanimljive izjave. Mišljenja sam da je Zoki već počeo pokazivati svoje pravo lice jer ipak iza marketinški dobro obrađenog političara stoji samo čovjek koji može biti ili dobar ili loš , ili sposoban ili nesposoban ili pravi ili ne. Možemo svi mi slučajno doći u situaciju da nam se vjeruje ali ipak će vrijeme pokazati da li smo pravi ili ne. Zoki ima fine manire ali da li ima dovoljno srčanosti povući pravi potez u pravom trenutku? Ma o tom kada prođe još malo vremena. A što se tiče našeg druga Ivice Račana on je išao u izbore 2000g. srcem i glavom , njega je kao i sve nas zapalio mladenački zanos , nošen na krilima RnR i tadašnje himne BUDI PONOSAN zasluženo se pobjedilo i napravilo veliki korak gledajući to s današnje distance. Kada uzmemo u obzir ove današnje nosioce političke ideje , mislim da ne možemo ništa zapjevati , samo muk i ništa više. Kakva je to proslava Alke za ugledne članove SDP-a koje je organizirala nova garnitura SDP-ovaca Sinja kada na vratima stoji zaštitar s popisom članova koji su zbog unutarstranačkih neslaganja trenutno nepoželjni , a predsjednik SDP-a sudjeluje u tom činu. Sve je to pomalo sramno jer unutar stranke uvijek su postojala različita mišljenja i to je naš Ivica uvijek isticao i to je i SDP dovelo do pozicije koju trenutno ima jer nismo svi isti , nemamo svi iste snove ali svi radimo na dobrobiti našeg mikro svijeta. Sramota neka bude sve one koji su u tom gnusnom činu sudjelovali , makar se i neslagali s tim činom trebali su se solidarizirati s drugovima kojima je bio zabranjen ulaz i napustiti skup neka je tu predsjednik stranke. Mogu se sjetiti jednog događaja iz 2000g kada je Dražće Budiša trebao zajedno s Ivicom Račanom ići u Šibenik na predizborni skup te je drug Ivan Ninić trebao ugostiti goste pošto smo kao bili u koaliciji s HSLS-om. Ivan je rekao jasno i glasno , liberali u Šibeniku su nekarakterni ( trenutno vodstvo HSLS-a) a i Dražen Budiša nije čovjek s kojim želim djeliti bilo što a pogotovu vlast, Ivice liberali će nas prevariti i ne želim biti na tom skupu. Ivan Ninić nije prisustvovao predizbornom skupu SDP-HSLS u Šibeniku. Tako se jasno i glasno iskazuje nezadovoljstvo s postojećim stanjem. Drugovi , ako vas još ima u SDP-u pokušajte izvući pouku. |
|
ZA DOM SPREMNI – Marko Perković – Čavoglave -planet Zemlja Što reći o koncertu Marka Perkovića u Zagrebu?! Ne želim trošiti riječi o Thompsonu i njegovu koketiranju s ustašama. Zna se tko je i njega ne želim komentirati. Ne želim komentirati ni Željka Velu s HRT koji izjavljuje da niti je Thompson zabranjen u Hrvatskoj niti su njegove pjesme zabranjene u RH te kako razne institucije imaju mogućnost to zabraniti te ništa nisu učinile i zašto bi to učinio on u ime HRT-a. I tu je čovjek u pravu. E sada da otvorim pravu temu. Koncert Thompsona je rukavica izazova koja je bačena prvenstveno Sanaderu i Milanoviću u lice. Premijeru jer on dosta dugo radi na face liftingu Hrvatske , pokušava odbaciti ustašku ideologiju koju je njegov predsjednik stranke i franjevci iz Kanade nametnuli kao vjekovnu težnju hrvatskog naroda za samoopredjeljenjem. Novac koji je poglavica Ante Pavelić opljačkao brižno je čuvan u franjevačkim misijama po svijetu i ponovo je vraćen u RH ali uz veliku žrtvu „ starosjedioca“ u RH. Danas Ivo Sanader ima drugačije planove nego njegov prethodnik i to ja pozdravljam , idemo u Europu , Hrvatska je nastala na temeljima antifašizma , demokratizacija društva i sl. Možda su to samo fraze , nije toliko bitno , bitno je da se kroz javnost osuđuje ono što se davno trebalo osuditi , ustvari ono što je davno osuđeno na vječnu tamu ali je netko u međuvremenu otključao vrata pakla i crna neman je zagospodarila jadnim i napaćenim Balkanom. Premijer licemjerno kaže imamo zakone te neka se pravosuđe pozabavi ustašlucima , premijer ima naviku oponašanja zapadnih nam susjeda , pa kada je tako neka prepiše Njemački zakon o Nacizmu i Fašizmu te neka ga predloži u parlamentu. Onda će Ivo Sanader biti čovjek od riječi ovako imam pravo sumnjati da je licemjer i lažljivac te da jedno govori a drugo misli. Neki će reći to je moderna politička elita koja zna kako se ide u izbore , ja ću na to reći to je ništa . Sada malo o Milanoviću i SDP-u. Nakon najnovijih događanja u vezi koncerta M.P. najjača oporbena stranka lijeve orijentacije šturo je prokomentirala sam koncert , ustvari prije bi rekao nikako. Vjerojatno g. Milanović računa da je rejting stranke u usponu te da ne treba potezati neke teme iz prošlosti jer to stranci ne bi donijelo političke poene ( nema veze što bi se to u RH pozdravilo s oduševljenjem od većine građana) . Lice predsjednika SDP-a je novo ali je poruka ista „ NE TALASAJ „ . U početku 90 godina to je mogao izgovoriti Ivica Račan ( makar mi se to ni onda nije sviđalo) ali kada se stvari sagledaju s vremenske distance to je vjerujem danas bila ispravna odluka ali 17 godina iza toga da jedan mlad političar , predsjednik lijevo orijentirane stranke ne kaže ništa to mi je u najmanju ruku jadno. Može Milanović i dobiti izbore ali ima li hrabrosti za povući pravi potez , energično jako i pravedno? Želim vjerovati da ima ali moja intuicija mi govori nešto drugo. Pobjednik u ovim trenutnim događanjima je Hrvatska javnost. Upitati će te se zašto? Pa jednostavno , i Ivo Sanader će svojim glasačima a i cjeloj javnosti morati iznijeti svoj stav prema određenim stvarima a isto će morati učiniti i Milanović. Narod dobije odgovore Milanović i Sanader dobivaju ili gube glasove. Stvar je jednostavna , šah-mat pozicija za obojicu. Za sada Ivo je povukao potez , dao je neku šturu izjavu da zadovolji Hrvatsku javnost ( što će reći svojima , kako opravdati koketiranje s antifašizmom ) , dok se Milanović mudro drži po strani i čeka ali i on će morati nešto reći jer ako ne kaže jedan dio stranke biti će jako nezadovoljan jer to su stvari koje političari moraju riješiti a ne generali , a ako kaže i to bude nastavak onog s HRT emisije nedjeljom u 2 mislim da će steći puno neistomišljenika u svojim redovima. |
|
Na današnji dan rođen je Ernesto Che Guevara Ernesto Che Guevara rodio se u noći 14. lipnja 1928. godine u Rosariu, jednom od najznamenitijih gradova Argentine. Kad mu je bilo dvije godine, dobio je prvi napad astme koja se nije mogla izliječiti; ona mu je donijela umor i osjećaj gušenja koje će ga uvijek pratiti; teško disanje ga nije napuštalo ni u učionicama medicinske škole, u srcu Sierra Maestre, ni u džunglama Latinske Amerike. Njegovi roditelji- Ernesto Guevara Lynch, inženjer i Selia de la Serna, potomci irske i španjolske obitelji- odlučili su se preseliti u Buenos Aires. Bio je najstariji od petero djece ove obitelji srednje klase, koja je imala ljevičarske sklonosti. Selia kaže: " Kad je Ernestu bilo četiri godine, on nije više mogao podnositi klimu u prijestolnici. Njegov je otac spavao sjedeći na Ernestovoj postelji, jer je Che lakše podnosio napade kad je spavao sa glavom na očevim grudima." Ernestu je bilo sve teže; liječnici su izjavili da je njegov slučaj težak, te da je potrebna promjena klime. Obitelj Guevara se opet preselila. Otišli su u Cordobu, gdje je djetetu bilo bolje. Napadi su se prorijedili. Pošto su proputovali cijelo područje, nastanili su se u Alta Grasii. Prije nego što je njezin najstariji sin Ernesto napunio osam godina, gospođa Guevara je dobila pismo od ministarstva prosvijete kojim je upozorena da Ernesto Guevara de la Serna, star sedam godina nije upisan ni u jednu školu. "Odmah sam odgovorila. Bila sam radosna što se brinu da djeca nauče čitati i pisati. Ja sam ga naučila abecedu, jer nije mogao pohađati školu zbog astme. Redovno je išao u školu samo u drugom i u trećem razredu. U peti i šesti razred išao je povremeno. Njegova braća i sestre su prepisivali lekcije, a on ih je učio kod kuće." Zatim je došlo vrijeme da pođe u srednju školu, pa je on odlazio svaki dan u Cordobu, u malom automobilu punom đaka. Vozač je bila Selia de la Serna. Stanovao je u Vili Nidiji u "boljem" dijelu grada. To su bili dani zadovoljstva i blagostanja. Kasnije se situacija izmijenila, pa je bilo neophodno prodati veliko stočarsko imanje njegove majke na kraju grada i preseliti se u grad. Ernesto je imao stan i hranu, ali mu obiteljski budžet nije osiguravao džeparac i on se , prvi put u životu, zaposlio. Bio je već mladić - nezavisan, oprezan, odlučan, koga su privlačile knjige. S nevjerojatnim naporom svladao je bolest i bavio se sportom sa svojim bratom Robertom i ostalima. Imao je dvije sestre i jednoga brata: Seliu, Ana Mariju i Juana Martina. Neki atletičari se i danas sjećaju mladoga Guevare, dobro poznatog u atletičarskom klubu Atalaia. Ponekad je odlazio sa sportskoga borilišta da bi upotrijebio vaporizator. Interes za sport i Baudelaira kalilo ga je i fizički i duhovno. Godine 1941., dok je još bio u srednjoj školi, sprijateljio se sa Albertom Granadasom, današnjim biokemičarem, koji je diplomirao tri godine kasnije. Dvadeset devetog prosinca 1951. godine Che i Granados pošli su motociklom na dug put. Odlučili su otići do obale pacifika. Guevara je htio obići cijeli kontinent, upoznati ga , istraživati stare civilizacije koje su postojale prije dolaska konkviskadora, upoznati narod, te putovati makar pješice. Obitelj Guevara se preselila u Buenos Aires 1944. godine. Ernesto je nastavio studije. Zbog dara za matematiku, njegovi drugovi su smatrali da on treba postati inženjer, pa su se iznenadili kad im je rekao da se upisao na medicinsku školu. Prije puta sa Granadosom putovao je na sjever i zapad zemlje, interesirajući se za lepru i druge bolesti. Jednom je biciklom proputovao s kraja na kraj zemlje. Išao je dolinama Calchaqije i Anda, prošao je kroz Tucuman i Mendosu, Saltu, Juxiju i La Rioju. Granados i Che stigli su u Santiago De Chile, a zatim su propješačili visoravni. "Tako nam se pružila prilika da upoznamo narod. Obavljali smo razne poslove da bismo zaradili nekoliko pesosa, a onda bismo nastavljali put. Radili smo kao istovarivači, nosači, mornari, liječnici i perači posuđa. Bili smo u stanju ljuštiti krumpir i obavljati slične poslove, iako je Granados imao sveučilišnu diplomu, a ja sam bio pri kraju medicinskih studija." Stigli su u Peru i ostvarili staru želju da posjete koloniju leproznih. Guevara je posjetio srce peruanskih džungli, gdje su bolesnici jedne kolonije leproznih sagradili branu koja je skrenula tok rijeke ka Colombiji. Stalno su se pojavljivali problemi - teškoće sa papirom, novcem, besmislene sitnice. "U Icoitusu", sjeća se Granados, "bili smo učitelji nogometa, pa smo zaradili dovoljno novca za putovanje zrakoplovom. Iz Bogote su nas protjerali." Studenti su prikupili novac, što im je omogućilo da otputuju u Venezuelu. Alberto je ostao tamo. Ernesto je otputovao u Maiami transportnim avionom punim rasnih konja. Otišao je tamo s namjerom da ostane dva dana, a ostao je cijeli mjesec. Toliko je brižljivo trošio novac da je živio od bijele kave jednom dnevno i od čitanja u općinskoj knjižnici. Vratio se u Buenos Aires i bio pozvan na regrutaciju, ali su ga proglasili nesposobnim za vojsku. Rekli su da će ga opet pozvati kad diplomira. Svojim neobičnim načinom studiranja i rijetkom sposobnošću kao i inteligencijom položio je jedanaest ili dvanaest ispita za nepunu godinu. Diplomirao je 1953. godine. Bilo mu je 25. godina, a već je bio aktivan borac protiv svih oblika tiranije. Već je osjetio bol od otkrivanja strašne istine o uvjetima u kojima žive Indijanci Latinske Amerike, pa je odlučio raditi za njihovu stvar. Odlučio se vratiti u Caracas, gdje ga je čekao Granados. Namjeravao je raditi u koloniji leproznih Cabo Blanco. Ne želeći ni od koga tražiti novac, odlučio je vlakom otputovati iz Buenos Airesa. U Equadoru ga je pukovnik Ricardo Rojo uvjerio da on treba posjetiti Guatemalu. Stigao je tamo u prosincu 1953. godine, kad je Jacobo Arbenz vodio progresivnu socijalističku politiku s ciljem istiskivanja sjevernoameričkoga kapitala iz zemlje. Rušenje te vlade od strane agenata organizacije CIA i sjevernoameričkih kapitalista uvjerilo je Ernesta u to da će Sjedinjene Američke Države uvijek nasrtati na slobodu socijalističkih država. Upravo je tada nastao njegov plan o sveopćoj socijalističkoj revoluciji. Potom je otišao u Meksiko gdje je sreo braću Fidela i Raula Castra , a zatim s njima brodom "Granma" na Kubu. Ostalo je povijest. Među najvažnijim spisima ostavštine Ernesta Che Guevare nalaze se: 1960. "La guerra de guerrillas" - Gerilski rat 1963. "Pasajes de la guerra revolucionaria" -Sjećanja na revolucionarnu vojnu 1965. "El socialismo y el hombre en Cuba" - Čovjek i socijalizam u Kubi Na osnovi njegovih zabilješki kasnije je rekonstruiran iz njegovog sitnog i slabo čitkog rukopisa uz svesrdnu pomoć njegove drugarice Aleide Marc de Guevara i tz. Bolivijski dnevnik (DIARIO DEL CHE EN BOLIVIA) , koji je poslije objavljen na pet svjetskih jezika. To, dakako, nije sve. Objavljeni su brojni njegovi govori i članci. Che je bio guverner narodne banke Kube, ministar industrije i voditelj ogranka narodnog instituta agrarne reforme. 1965. godine otišao je u Congo s nekim kubanskim gerilcima da pomogne Afrikancima pri organizaciji bataljuna Patrice Lumumba, koji je tamo vodio gerilski rat. U jesen 1966. Ernesto Che Guevara odlazi u Boliviju da bi stvorio i organizirao skupinu gerilaca na području Santa Cruza. Komunistička partija Bolivije bila je protiv ovakvog Che Guevarinog djelovanja. Došlo je do raskola u KP Bolivije u koje je svoju ulogu odigrao i Mario Monge. Postoje sumnje i da je Sovjetski savez bio protiv Cheove akcije. Zato je njegova skupina poslana na područje na kojem nije imala podršku lokalnog stanovništva. 1967. godine plaćenici CIE su uništili jedan dio Cheove skupine, a sam Che Guevara je ranjen. Zbog rana na nogama , Che se nije mogao kretati , pa je živ uhvaćen. Prenesen je u selo Igeras gdje je živio još 24 sata. Alkoholizirani oficir dobio je zapovijed da ga ubije strojnicom. Alkoholičar se kolebao, pa mu je zapovijed ponovljena, Che je riknuo: Pucaj! , ali ovaj ga je samo teško ranio pucnjima u noge. Zatim je došao drugi alkoholičar koji ga je usmrtio pucnjem u lijevi dio grudi. Pod nadzorom agenta CIE Gustava Villolda njegovo je mrtvo tijelo potajno pokopano na pustom mjestu u blizini gradića Vallegrande u Boliviji. Agenti CIE su prije pokopa amputirali njegove ruke da bi imali dokaz da se doista radi o CHE-u. Douglas Henderson, američki ambasador u Boliviji, odaslao je potvrdu o smrti El Che-a 18. listopada 1967. godine u Washington. Potvrda je sadržavala izvještaj o autopsiji i analizu otisaka prstiju izvršenu na osnovi amputiranih ruku El Chea od strane argentinske policije. El Che je ubijen zato što bi suđenje njemu izazvalo međunarodnu sablazan. Sjevernoamerički su imperijalisti znali da El Cheu nitko ne može suditi. Cheova smrt označila je početak njegovog novog života. Postao je slavan na svim kontinentima ovoga svijeta. Slava ove iskre se ne gasi ni danas. |
|
Evo prošli su izbori u SDP-u te je stranka dobila predsjednika.A dobro.Što reći , tko je to Zoran Milanović? Neznam , mislim da i dobar dio delegata koji su bili na konvenciji ne zna.To je razlog više da vas izaberu.Njegove prve izjave ne govore ništa specijalno , izjave tipa samo želim biti prvi među jednakima i slično treba uzeti s rezervom.Svako kada ne zna koliku snagu posjeduje drži se oprezno.Mlad je , energičan , zgodan , prepotentan ali sve je to i Severina pa nije predsjednica najjače oporbene partije , zar ne! Ništa , Zorane , dobiti ćeš nešto vremena da te upoznamo ,pa onda budemo vidjeli kojim putem dalje! SRETNO ! Milanoviću dodajem još jedan minus za komentar o TITU ! Da se zna tko smo i gdje idemo! |
|
Ovako normalna država postupa s neonacistima! A gdje je tu Hrvatska? |
|
Za smisao života ne pita nitko tko ne osjeća potrebu za njegovom promjenom , toga se pitanja klone svi koji su smisao života našli u produžavanju postojećeg stanja. Nikad nije kasno da se zapitamo ima li naš život smisao? A njihov?  |
|
Stare filozofske izreke najbolje su smjernice u životu mladog čovjeka.U svijetu postoje dva tipa čovjeka.Većina ljudi se pokorava.Takav pokorni tip sve više prevladava u društvu.On se služi oponašanjem te se od ljudskog bića pretvara u člana organizacije.Nasuprot njemu tip otpora živi životom " sukoba i usamljenosti" , on ne žrtvuje istinu vladajućim standardima.Da li ste se ikada zapitali jeste li dovoljno hrabri i mudri da iskoristite neku prigodu i prihvatite izazov budućnosti?Ako ne radi sebe onda radi svoje djece. Čovječe nikad ne dođi u iskušenje da žrtvuješ istinu vladajućim standardima , jer sjaj istine može vrijeđati samo neprijatelje roda ljudskoga , neprijatelje čija se vlast održaje jedino zahvaljujući mračnoj noći kojom oni pokrivaju duhove! Prijatelju nikad ne odvraćaj pogled od negativnosti , ti moraš biti ta sila koja negativnosti gleda u lice , bavi se njome i mjenja je , u protivnom i sam ćeš postati dio nje same! Svaki put kad dobro pobjedi zlo suze mi navru na lice , nekontrolirano Zašto? pitam se pa zar sam ja mjera dobra i zla? pa zar sam ja nešto kriv ako ne želim nikomu zlo? Tko sam ja a tko su oni? Ima li pravde na ovomu svijetu? Želi li ovaj svijet čuti istinu ili samo bježi u svoj mali polusvijet Šuti? Pa zašto ja ne šutim? Zašto ja ne mrzim? Zašto volim i učim da vole? Neznam Prijatelju , svaki onaj koji ti kaže : ako moraš reći istinu ne radi to glasno - nije ti prijatelj! |
STABLO SLOBODE NE CRVENI SE OD SRAMA VEĆ OD KRVI Za Klis i dalje vrijedi stara poslovica " TEŠKO KLISU ŠTO JE NA KAMENU I KAMENU JER JE KLIS NA NJEMU" Kakav smo mi to narod ako se sramimo svoje svijetle prošlosti , veličamo sadašnju nebrigu za čovjeka i nestrpljivo isčekujemo budućnost? Čovječe moraš znati od kud si krenuo da bi znao kuda ideš!  Ovaj spomenik podignut je u čast antifašistima Klisa , žrtvama fašističkog terora! Ovaj isti spomenik uklonjen je od Klišana , potomaka tih istih žrtava ! Spomenik uklonjen od strane HDZ-ove općinske vlast .STOP Kameni blokovi od kojih je spomenik napravljen prodani. STOP Policija uredno zaprimila prijavu o nestanku kamenih blokova. STOP Počinitelji otkriveni. STOP Odgovornih nema. STOP |
|
Kako je vrijeme korizme daleko iza nas a i lijepa vremena su tu tako i ceremonije vjenčanja dolaze. Kako svatko od nas ima neke svoje želje za taj poseban trenutak u životu tako su ovi mladenci odlučili da se ceremonija vjenčanja održi na otvorenom , i to u spomeniku kulture. Mogu samo reći da su izabrali savršenu lokaciju te da je sve bilo za pamćenje. Da bi sve bilo po malo posebno maldenci su različitih vjerskih opredjeljenja. Hrvoje je ateist ( kojemu to u životu više- manje ne znači puno ) dok je Nikolina „ nekakva „ vjernica ( kojoj to u životu ne znači više – manje ništa). Oboje su krasni mladi ljudi koji već duže žive zajedno tako da smatram da će i njihov brak biti uspješan ( pošto su se navikli jedno na drugo a i prošli dosta toga zajedno). Kako bi ceremonija bila jedinstvena tako su odlučili da će biti crkveno vjenčanje u maloj džamiji koju su Turci podigli kada su osvajali ove krajeve u sklopu utvrde u malom Dalmatinskom mjestu Klisu , a koja je kasnije postala katolička crkva sv. Vida. Obred vjenčanja vodio je poznati svećenik i sociolog religije don Ivan Grubišić. Puno lijepog treba reći o čovjeku koji je svojim glasom učinio mnogo , čovjeku kojega možemo nazvati istinskim vjernikom , čovjekom koji ima povjerenje i vjernika (koji su prije svega vjernici) i ateista koji respektiraju njegov moralni integritet i nenametljivost. Pored toliko bučnih i gnjevnih našao se netko tko ne traži od vjernika da vode " kršćanski boj na svakom dijelu svoje zemlje", već da pronađu sebe, da mijenjaju sebe a ne druge, da vladaju sobom a ne drugima, da vjeruju vlastitoj savjesti a ne autoritetima. Vjernike je upozoravao da vlastite moralne standarde ne nameću drugima. Njegov nauk toliko je stran crkvi u Hrvata da su ga izolirali i marginalizirali. Sam se ponudio da mu sudi Crkveni Sud, ali oni ga žele osuditi bez suđenja. Pošto sam i sam ateist ali prvenstveno čovjek koji cijeni različitost iskreno sam poželio prisustvovati tom obredu da bih čuo poruku koju će don. Ivan uputiti dvoje mladih ljudi koji ulaze u bračnu zajednicu. I stvarno kako su mi nazočni prenijeli njihov dojam je ( a i moj ) da je on moralna vertikala Katoličke crkve , čovjek koji govori jezikom ljubavi , čovjek koji je svjestan da od patrijarhalnog braka nema ništa, čovjek koji govori o poštivanju različitosti , o razgovaranju unutar bračne zajednice te o međuljudskoj snošljivosti , a na samom kraju i o razvodu ako se sam taj brak pokaže kao loša kombinacija u kojemu su dvoje ljudi žrtve međusobnog neslaganja. U nekim trenutcima imao se osjećaj da don. Ivan lagano upozorava Nikolinu da treba iskreno prihvatiti različitosti koje ima s Hrvojem. Ma jednostavno se to sve skupa činilo kao da je don. Ivan napravio psihološki profil tih dvoje mladih ljudi te da ih kroz cijelu ceremoniju lagano navodi da budu iskreni i sretni s tim svojim različitostima . Mogu reći samo krasan jedan događaj koji nas uči da budemo plemeniti te da prihvatimo različitosti . |
|
DRŽAVA ... Državu osjećam kao represivni aparat koji prema pojedincu u većini slučajeva samo izriče nelegitiman zahtjev a u isto vrijeme kada me kao građanina treba zaštititi i omogućiti mi moja prava koja su zajamčena ustavom , ništa , samo muk.Prema tome što bi trebalo misliti o državi ? Je li ona potrebna da bi povećavala nejednakost među ljudima ili da bi ispoštovala naše pravo da budemo i postojimo.Država je uvijek protiv naroda , barem onog normalnog dijela , običnog čovjeka koji ne traži ništa a daje sve ,a prema onim drugim samo posuštanje i ništa drugo.Je li to strah da se obračuna s neprijateljima roda ljudskoga?Ako je strah onda ne funkcijonira država , ako represivni aparat funkcijonira kako prema kome znači da vlast ne posjeduje ili želju ili fizičku moć , u ovom slučaju vladar gubi vlast htio to priznati ili ne. Pravna država ne funkcionira , ustavom zajamčena prava su samo na papiru ,država nemože uvesti red .Ako je ovo normalna pojava u demokraciji što slijedi?Nejednakost , nemir , pobuna?Vladar je kriv!Ne može se jednoj državi desiti „ slučaj Norac“ Splitska riva , rušenje antifašističkih spomenika , privatizacija i pretvorba. To je pre smješno da bi bilo od strane države spremljeno ad acta.Narod je 2000.g dao povjerenje jednoj političkoj opciji jer se nadao da će ispraviti većinu nepravdi koje su se desile od 1990.Što se desilo?Ništa!Još jedna Hrvatska šutnja.Eto na našu sreću desio se autoput i to je sve.Više – manje.U ime političke kolegijalnosti štitim te da me možeš zaštititi.Ostaje vječito pitanje koje Mi – dobra djeca svijeta možemo postaviti sebi , zašto se žrtvujemo kada svijet oko nas ne vidi našu žrtvu ,naš napor za promjenom postojećeg stanja? Zašto ? Pa odgovor je jako jednostavan , mi smo ti koji ne traže nagradu ,mi težimo dobru radi dobra samog , dobro je svrha !Društvo je umorno od loših vladara , red je došao na jad i bijedu , poslije toga dolazi duhovni preporod.Država kao uzor zapadnih sila mora odumrijeti , najbolji moraju vladati , prirodno pravo čovjeka mora biti ispoštovano,privatno vlasništvo ukinuto te će tek tada zemljom vladati mir , jednakost i solidarnost.Vlasti nam pokušavaju prodavati maglu nudeći nam neke nove iluzije o boljem životu.Vladari samo žele razdjeliti bogatstvo , oni su glavni posrednici u diobi ,oni legalno potječu nejednakost ,oni su uvjereni u svoju glupost , njihova je uloga bitna , TREBA IH ZABRANITI! |
